|
|
| < | studeni, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
eto bloga koji je nastao...pa eto...prvi sam put u ˝kazni˝ pa se eto bacih na stvaranje bloga, al' niš ne obećajem....to sam ipak ja... 
pa...frendova imam...
...u školu idem...
...puno previše filozofiram...
...volim metal, najviše, mada mi žanr nije pretežito važan dok je pjesma dobra i dakako melos...
...obožavam druženje s frendovima, dobru zabavu i glazbu prvenstveno...
ako se sjetim otić na mail možete me dobit na farewells@net.hr
Likovi koje znam i koji imaju blog
Malica
Kate
Perušić
Izda
Tino
Petra
Pepa
Ovo vam je pjesma koja bi vam mogla biti dosadna ako ste...onako...dobre volje i volite žešće stvari...ali inače...meni je jedna od naj još od osnovne mada je grunge...evo pa prosudite sami...
Alice in Chains
Povratak
Ko' zna (ah, nitko ništa ne zna.
krhko je znanje!)
možda je pao trak istine u me,
a možda su sanje.
Možda bi nam mogla desiti se ljubav,
desiti - velim,
ali ja ne znam da li da je želim,
ili ne želim
U moru života što vječito kipi,
što vječito hlapi,
stvaraju se opet, sastaju se opet
možda iste kapi-
I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem,
Jedna vječnost pusta,
mogla bi opet u poljupcu naći
neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
prekrasna u plavom,
ne sluteći da si svoju svjetlost lila
mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
ove čudne rime,
oh ja neću znati,čežnjo moje biti
niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tom trenutku
svoje uho napne,
sigurnim će glasom zaglušiti razum,
sve što sutnja šapne.
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
pogledat ko' stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vežu
neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, vrijeme se kreće
ko' sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
a srca se dići-
I slijepi za stope bivšega života
njima ćemo ići.
Ko' zna (ah nitko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
a možda su sanje.
Možda bi nam mogla desiti se ljubav,
desiti - velim,
ali ja ne znam dali da je želim,
ili ne želim.
Svašta nešto
Ah, čudno je to koliko su neki ljudi neiskreni...kad malo bolje pogledaš puno je dvoličnih ljudi mada rijetki to priznaju. Kad malo bolje razmislim i ja sam često radila fatalne greške ko' što je neiskrenost 
, al' izgleda da je to jednostavno način života....no ne treba biti...
Naravno, u većini slučajeva je bolje jednostavno prešutjet neke stvari (mislimo tako) al' mnogi žele znati istinu i zašto im to ne saopćit u rukavicama, onako na fino da se ne uvrijede...da teško je to...al' opet mislim da je onda fer bar o toj osobi il' takvim stvarima ne diskutirat, ponajmanje ogovarat, mada je to jaaako teško, vidim (kriva sam)...
Najgore je kad skužiš da netko ogovara osobu (naravno iza leđa) s kojom je inače super, tj. pravi se da je super, a onda je kasnije ogovara...i šta onda?...jednostavno se počnu javljat pitanja je li i s tobom tako, glumi li i sa mnom pa me kasnije ogovara i govori kako sam dosadan/na i sl. ? , koliko je iskren/a?, misli li ono što govori?...
Još je dobro dok ne saznaš, a onda? Samo osjetiš nož, onako nenedano, negdje duboko zabijen i pitaš se zašto?
...čudan je taj pojam, prijateljstvo...
Mislim (dakle postojim), ipak to možda i nije najgore, ono najgore (bar jedno od) je zapravo (kako Dexter kaže) kad imaš filing da te se prijatelj, tj. osoba za koju misliš da ste si super zasrami ko' što se Juda zasramio Isusa...
...užasan filing, jednostavno ostaneš (prvih par puta), a kasnije ti jednostavno sve postane ravno do mora...
Zaključak:
Cjenite prijatelje! Nemojte ih prokockat nekom glupošću (pr. jer vam je bitno što će drugi mislit. Koga briga! Taj netko možda vam je tada važan, al' to je samo trenutak, a prijatelji su tu uvijek i ako imate sreće zauvijek ; onda kada su ti najpotrebniji. Jedan stranac neće bit uz vas kad vam to bude potrebno. )... jer potrebni su, trust me. 
Eto meni prilično drage pjesme predobre mi grupe (mislim da je svi znaju) :
Watching Over Me
I had a friend many years ago
One tragic night he died
The saddest time of my life
For weeks and weeks i cried
Through the anger and through the tears
I've felt his spirit through the years
I'd swear, He's watching me
Guiding me through hard times
I feel it once again
It's overwhelming me
His spirits like the wind
The angel guarding me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me
We shared dreams like all best friends
Blood brothers at the age of ten
We lived reckless, he paid the price
But why? Why did he have to die?
It still hurts me to this day
Am I selfish for feeling this way?
I know he's an angel now
Together we'll be someday
I feel it once again
It's overwhelming me
His spirits like the wind
The angel guarding me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me
Oh, I know, oh, I know
He's watching over me
p.s. pripazite da ne bi neke stvari shvatili prekasno,
i ja bi trebala...i nemojte mi zamjerit...
...ne zaboravite praštati... 
Koji pušing, ne'a te pojma...totalno sam ukomirana i ni sama ne znam zbog čeg...gubim se, bar se tako osjećam.
Sve oko mene cvjeta, sve što me okružuje je ispunjeno; sreća me okružuje...a ja, ja sretna biti ne mogu. Bi li trebala?
Znam, trebala bi živjet ono što mi je dano, uživat u životu, al' ne mogu...tuga me guta, izjeda me, tiho umirem u samoći...ne želim...
Jedino što u meni živo je je čežnja moje biti,
jedino što me ne napuštaje strah da ne izgubim i ono malo što imam - dušu svoju i srce moje što ranjeno je...
Koji put se jednostavno probudim s pitanjem : "..čemu?!" i odgovora nema...
Postoji li nešto što bi me trebalo podignuti, nešto ili netko tko će to doista i uspjeti? Gdje je nestala ona vedrina, ona koja je bila način moga života?
Što se desilo? Kako da je vratim?
U zadnje vrijeme...smijem se al' ne onako pravo - iz dubine duše, smijem se kako bi to neš izbila iz sebe al' ono se samo još dublje uvlači u mene...
Ne mogu više...samo bi usnula, utonula u san, dubok ko' što moja praznina je, no želja moja za buđenjem tek je mali plamićak koji plašljivo tinja i samo je pitanje vremena kad će ugasnuti...nestati zauvijek...
Možda ovo zvuči predepresivno za jednu framašicu al' tako se osjećam...totalno izgubljeno, jedino uz što sam doista zaboravila na sve je sad već jučerašnje okupljanje framaša, jednostavno ti je gušt kad svi skupa zapjevamo, nešto totalno jako, tad se osjećam nekako ispunjeno, al' opet kasnije...sve se vrati još jače neg je bilo...
Ljudi, pustite što pričam 
, uživajte u životu koji vam je dar od Boga i iskoristite ga najbolje što možete jer tko zna kakve planove Bog sutra ima za nas, sve se može izokrenut u tren a da toga ne budete ni svjesni stoga
CARPE DIEM!
Ljubav je čudna stvar - anđeli je nazivaju nebeskom srećom, a "đavoli" (kako tari ljudi kažu) - paklenom mukom. Ipak..da je nema bilo bi pusto (ko' u vesternima kada prođe ono klupko sjena uz odgovarajuću muziku, naravno), a ona nam nanosi bol koliko god bila lijepa, divna i krasna...
Kako je jedan pametan čovjek rekao: "Ljubav je najbolji način da ubiješ svoje srce jer ono više ne pripada tebi!"... oby Ville H. Valo
...jer život ko' život ima totalno lažan sjaj...kad pomisliš da ljubav tvoja prava je shvatiš da joj je došao kraj. Kraj koji svim najbolniji je...
Zato ne gubi vrijeme jer život je taj koji je nenadan, koji te iznenadi, onako, po putu, a ljubav je samo prekrasna popratna pojava...
Većina dečkiju (čast izuzetcima) misli da je romantika kupiti curi poklon il' neš slično...al' to je totalno jadno...
...znam ruža je divan cvijet, al' priznajte ljudi da bolje je kad je nešto spontano i od srca... Puno je romantičnije po putu ubrati koji cjetak u travi il' sl. nego se prsit s nečim što je kupljeno tek tako da mu cura može reć ka ko je on divan, krasan, romantičan...
Što je uopće romantika? Svatko je gleda na svoj način...al' sve se svodi na isto...koja prava riječ u pravom trenutku, zagrljaj, nenadani poziv ili kakva poručičica, pjesmica (pa makar od nekog pjesnika) ...
...sve je to dovoljno, a onima kojima su takve stvari premale, e ja im ne mogu pomoć - tipični materijalisti... jer nije bitno gdje si već (kako Dexter kaže) s kim si, a najmanje je bitno koliko ti taj netko može pružit dok god si mu/joj ti ta/taj koji joj zaokupljaš misli i hodaš po snovima...sve ostalo je sporedno!
Neke su vam stvari jednostavno pred nosom,a vi niste toga ni svjesni,
niste ni svjesni dok to ne izgubite...
Kad imate neku osobu koja vam čini dan ljepšim,
"posao" i mučne stvari lakšim...budite sretni da to imate jer bi te kasnije mogli požalit...
....
Jednim osmijehom ti puniš me i
daješ mi snage da ustanem ujutro
kada je vani mračan dan
Ulaziš mi u svijet kao vatromet
i daješ svemu neki smisao i ime.
Postoji li negdje u dubini smisao, uopće, postoji li?
Neznam, smisao života koji je put teško pronać, pa koji put i ipak preteško, al' on je uvijek tu negdje, u blizini. Čudno je to.
Mnogi smisao vide u lovi i svemu sličnom... Al' čemu? Da se kasnije dive svom praznom životu? Da se stalno žale? Da im i ono što imaju postane premalo i da stalno traže još u nadi da će utažit svoju glad za srećom a nikad je zapravo ne pronać...?...možda jednom...
Ljudima je često mnogo toga pred nosom (najčešće ono što im treba, ono za čim žude...) al' oni to jednostavno ne vide...
Kako je Ludvig Börne rekao:
"Prava ljubav cijeni ono što ljubi.
Ali nije prava ljubav ona koja
ljubi samo ono što je cjenjeno."
Ima li smisla ući u brak bez ljubavi i povjerenja, pa i biti u vezi?
Ako osjetiš da nekog voliš, trebaš, jednostavno to reci jer inače taj trenutak jednostavno proleti poput listića na pvjetarcu...
Od ljubavi i sreće samo bi zvijezde trebale biti veće, a šapat dvoje zaljublenih trebao bi biti poput pjesme vodopada usred ničeg...
....za ljubav treba imati dušu...
Sve oko mene je totalno šokantno!!!
Koji put jednostavno ostaneš...onako...puf...bez i jedne jedine riječice...
...ljudi te gledaju, onako, s očekivanjem a ti im neznaš šta reć...?!
Se vama koji put desilo da se neznate izrazit jer ostanete totalno u šoku?
E, to se meni u zadnje vrijeme stalno dešava...ljudi me pitaju šta mi je a ja se samo smijem
....život je totalno šokantna stvar...
....samo te zaskoči nespremnog, ati onako, sam bleneš i ostaneš...
Jedno se ipak mora priznat, da nije toliko pun iznenađenja bio bi dosadan...
